Novo znanje zahtijeva nove metode

eduvizija

Naši zakonodavci iz godine u godinu produljuju rok za odlazak u mirovinu, pa vjerojatno nije dan kad će se u kompanijama silom neprilika morati formirati odjeli živahnih starčića i posao prilagoditi njihovom uzrastu. Vjerojatno će oni pritom smatrati da je ideja o cjeloživotnom obrazovanju samo floskula i proziran trik kome je cilj, na primjer, proizvodnja sve većeg broja udžbenika, priručnika i učila.

Pa, ipak, činjenica da se svakih 12 mjeseci udvostručuje svjetsko znanje, ideju o cjeloživotnom obrazovanju definitvno ustoličava kao jedini mogućni izbor.

Premda je naš obrazovni sustav u nekim dijelovima još prilično arhaičan, nove generacije jednostavno moraju brže i trajnije usvajati nova znanja. Na kraju Drugog svjetskog rata količina znanja udvostručavala se svakih 25 godina. Nije tada bio problem isti obrazovni sustav i sadržaj širiti na minimum četiri generacije učenika, bez da se izmijeni i jedan zarez. Znanje je polako curilo i ništa se radikalno nije događalo.

Vjerojatno po toj logici današnji mediji još uvijek više vole gorljivo raspravljati o ustašama i četnicima nego o promjenama u društvu koje dolaze s nanotehnologijom i umjetnom inteligencijom. No, promjene su neumitne, a bit će i još radikalnije. Danas se količina znanja udvostručuje svakih 12 mjeseci, a prema predviđanjima IBM-a, prije nego što krenemo u mirovinu, dočekat ćemo da se količina udvostruči za 12 sati.

Stoga znanju treba pristupati odgovorno i posvetiti mu i dodatno vrijeme. Tako danas nije čudo da instrukcije iz pojedinih školskih predmeta ne uzimaju samo učenici kojima prijeti nedovoljna ocjena ili pad razreda, nego sasvim suprotno: oni najbolji traže dodatne instrukcije kako bi poboljšali ocjene i bili konkurentni na upisima za neku ciljanu obrazovnu ustanovu.

Ulaganje u znanje je najbolja investicija, no sigurno je kako roditelji možda i neće imati razumijevanja ili financijskih sredstava za dodatni rad (“Ja sam sve sam naučio”, “Meni nitko nikad nije pomagao”, “Pogledaj kako drugima ne treba jer sve znaju”, uobičajeni su izgovori). Pa ipak, možda postoje neka rješenja.

Na primjer, na YouTubeu se mogu naći neka zanimljiva predavanja i instrukcije. Tako profesor Toni Milun na duhovit način objašnjava potencije, polinome, matemetičku indukciju, logaritamske funkcije i slično. Eduvizija.hr također je na YouTube stavila videolekcije s instrukcijama iz matematike. Neke instrukcije su besplatne, a neke su samo teaseri za rad s pravim instruktorima. No, posrijedi je svakako dobar oblik prijenosa znanja koje baš nije nadohvat ruke.

Takvi oblici proširivanja znanja neće samo dobro doći mladima u standardnom ciklusu obrazovanja, negoli i onim starijima koji su napustili školske i fakultetske klupe prije nekoliko desetljeća.